U civiliziranom svijetu je pokret inkluzije pokrenut 40-ih godina prošlog stoljeća sa uvjerenjem da osobe s intelektualnim oštećenjem mogu i trebaju zastupati sami sebe, umjesto stručnjaka. 70-ih godina u Švedskoj javlja se pokret samozastupanja i ubrzano se proširio na čitavu Evropu. Samozastupanje je omogućilo osobama s intelektualnim oštećenjem da iznose svoja mišljenja, potrebe i da utječu na vlastiti život. To znači pružiti svima jednaku priliku da budu podržani kao punopravni članovi zajednice koja će smisleno odgovoriti na osobne potrebe osoba s intelektualnim oštećenjem.
Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 1994. godinu Međunarodnom godinom obitelji.
Ovom se akcijom skrenula pozornost svjetske javnosti na važnost obitelji, na probleme s kojima se ona suočava danas, te potaknuti lokalne, nacionalne i međunarodne akcije koje bi trebale pridonijeti poboljšanju obiteljskog života i jačanju obitelji kao temeljne društvene zajednice.
Načela na kojima se temelje aktivnosti Međunarodne godine obitelji određuju:
- Društvo treba pružiti obitelji najveću zaštitu i pomoć.
- Međunarodna godina obitelji odnosi se na sve obitelji bez obzira na različitosti. To znači da i osobe s intelektualnim oštećenjem imaju pravo na obitelj i samostalno življenje u obiteljskoj zajednici uz podršku.
- Aktivnosti trebaju promovirati temeljna ljudska prava i slobode za sve pojedince, bez obzira na njihov status obitelji, na uvjete u njoj i bez obzira na njezin oblik.
- Programi trebaju pružiti podršku obiteljima u izvršavanju funkcija, a ne pronalaziti zamjenu za njihovo obavljanje.
Za uspješnost obitelji odgovorni su svi, što znači svaki pojedinac i svaka ustanova u društvenoj zajednici.
Na navedenim načelima razvio se pokret inkluzije u Republici Hrvatskoj a u Gradu Varaždinu nositelj pokreta bila je udruga „Sunce“ Varaždin.