Prim.dr.sc. Miroslav Pospiš stručni suradnik i član Upravnog odbora izložio je svrhu i cilj štampanja ovog biltena koji govori o problematici življenja osoba s intelektualnim oštećenjem u obitelji i društvu koje još nije zakonski priznalo njihovo stanje kao tjelesno oštećenje, odnosno invaliditet.
Zašto suvremena terminologija?
U ono teško i nesretno vrijeme za obitelj i djecu s teškoćama u razvoju u časopisu udruga ne koristi postojeću stigmatizirajuću terminologiju „mentalno retardirani“ i „posebne potrebe“, već koristi suvremenu Europsku i stručnu terminologiju a to je „djeca sa smetnjama u razvoju“, a za odrasle „ osobe s onesposobljenjima“.
Stigmatizacija društva i medija sa postojećom terminologijom unosila je mnogo diskriminacije za roditelje i djecu a naročito je bio izražen strah kod sugrađana, susjeda i prijatelja, pa i samih roditelja i članova obitelji zbog korištenog termina „posebne potrebe“ Ovakav termin izazivao je strah od nepoznatog.
Strah roditelja od „posebnih potreba“ njihove djece, koristili su nemoralni stručnjaci koji su primali visoke honorare od roditelja za rad sa njihovom djecom ispravljajući njihove navodne „posebne“ potrebe.