Za osobe s intelektualnim oštećenjem, njihove roditelje i grad Varaždin bio je 12.12.2002. godine povijesno važan datum jer se ostvarilo njihovo zakonsko pravo na obiteljsko samostalno življenje u malim stambenim zajednicama uz podršku i pravo na donošenje odluka o vlastitom životu. Za starije roditelje odraslih osoba s intelektualnim oštećenjem ovo Rješenje značilo je sigurnost sretnog življenja njihovog djeteta u obiteljskom okruženju u sličnim obiteljskim uvjetima sa prijateljima uz podršku kada oni ostare, i poslije njihove smrti.
Bio je to datum pokretanja programa inkluzije u gradu Varaždinu, trećem Gradu u Hrvatskoj poslije Zagreba i Bjelovara. Ovom Zaključku grada Varaždina veselila se cijela Hrvatska sa suradnicima u Hrvatskom savezu i u Ministarstvu rada i socijalne skrbi.
Dobiven prostor bio je čiste roh-bau izgradnje!
To znači; Udruga je primila prostor unutar ožbukanih vanjskih zidova sa ulaznim vratima i prozorima bez roleta, bez podne izolacije i cementnih glazura, bez pregradnih zidova, i podova, bez soboslikarskih radova bez sanitarnih uređaja i armatura, vodovoda i kanalizacije, bez elektro instalacija i opreme.
Ali sreća je kratko trajala.
Ponovni pokušaji da se spriječe inkluzivni programi za invalide u Gradu Varaždinu
Udruga je primila pismeno rješenje Grada Varaždina za prostor u roh-bau izgradnji koji će se prenamijeniti za program inkluzije. Sa MZSS Udruga dogovara investiciju uređenja prostora u stan za smještaj osoba s intelektualnim oštećenjem.
Ali, ponovno je uslijedio šok za članove Udruge sa sličnim scenarijem kao i kod dobivenih prostora za klupsko okupljanje, ovaj put ne sa podizanjem željeznog haustora, već su ključevi dobivenog prostora nestali, a u prostoru za program inkluzije kroz prozor vidjeli su se razbacani registratori po podu od vlažnog betona .
Iako je „inkluzija“ službena državna politika, pojedinci u institucijama na nivou lokalne zajednice i u gradu Varaždinu ne podržavaju ovaj pristup, već i dalje preferiraju institucionalne oblike skrbi u getoiziranim ustanovama u Gradu i Županiji.
Paralelno sa osiguranim sredstvima za investiciju uređenja prostora u stan i opservacijom korisnika za smještaj u stan inkluzije, u strukturama Grada navedeni pojedinci pokušali su spriječiti pravo osoba s invaliditetom na inkluzivni model skrbi u Varaždinu. Zbog navedenog ključevi prostora za inkluziju od Grada Varaždina putovali su od primitka rješenja do predaje ključeva Udruzi, od Varaždina do Jadranskog mora i natrag.
Udruga „Sunce“ Varaždin često se susretala sa nerazumnim pojedincima unutar institucija koji primaju osobni dohodak za skrb o osobama s intelektualnim oštećenjem sukladno Zakonu RH, a njihovi postupci doprinose kršenju ljudskih prava i kočenju inkluzivnih oblika skrbi, jer i nadalje preferiraju institucionalne oblike skrbi u getoiziranim institucijama u lokalnoj zajednici.
Izuzetnim zalaganjem gradonačelnika Čehok Ivana i njegovog zamjenika Horvat Zlatka taj prostor, ipak su dobile na korištenje osobe s invaliditetom predajom ključeva predsjednici udruge Šemsi Mustačević u 2003. godini. Članovi Udruge svojim su odricanjima i volonterskim radom potaknuli promjenu pristupa prema osobama s intelektualnim oštećenjem u lokalnoj zajednici osnivanjem inkluzije, kao svjetonazora u gradu Varaždinu.