U svojoj recenziji izloženih likovnih radova profesor Stanko Špoljarić napisao je sljedeće:
Svaka osoba posjeduje talente, svako nosi bar iskru mogućnosti umjetničkog kazivanja. Razumljivo postoji veći ili manji zanos u predanju stvaranja, odnosno u mjeri ovog početnog impulsa koji pojedinca određuje u toj dimenziji njegove osobnosti. Mentalna ograničenja ne moraju biti prepreka za dijalog sa ljepotom. Ona ne moraju biti prepreka za prepoznavanje sklada formi koje nas okružuju ili su jednostavno odraz mašte.
Likovni atelje „Sunce“ kreativna je radionica Udruge „Sunce“ Varaždin, koja okuplja osobe s mentalnom retardacijom. Želeći da one likovnim izričajem ( a postoji i glumačka grupa u dramskom studiju) osjete bogatstvo koje u njima postoji, te da oblikuju djela koja će kroz promišljaj ili spontanost opredmetiti doživljaj na putu razumijevanja fenomena slike. Da bi njihovi kreativni potencijali došli do punog izražaja bar u određenoj mjeri potrebno je vodstvo mentora. Ne radi nametanja ili postavljanja školskih zadataka , već upozoravanja na bitno i uočavanje karakterističnosti posebnih likovnih svjetova.
Dražen Pavlović, kao voditelj Likovnog ateljea Sunce, našao je način i za prenašanje svog zavidnog slikarskog iskustva i za praćenje rada članova likovne zajednice.
Neograničavajući ih u njihovoj slobodi , u često i psihogramskoj otvorenosti i emocionalnoj iskrenosti, i rezultati su dojmljivi, s uravnoteženjem ugođaja i likovnosti. Nema potrebe za svođenjem slika , i onih komornih, i onih većeg formata, na zajednički nazivnik. Ako već postoji srodnost u različitom ona je u otklonu od figurativnog. Razlog što je tome tako leži i u mentoru koji je u postavljanju širokog okvira za slikanje pravilno pretpostavio da mirnetičko postaje kočnica, htjenje za realističnim 8 ako za to ne postoji potrebita vještina9 dovodi do nepotrebnog zamora ida time izostaje radost slikanja. Osim toga postoji opasnost upadanja u shemu koja će zarobiti silnice svakog senzibiliteta. Dakako nisu izostali radovi asocijativne veze s predmetnim s čitkošću motiva, no igra u oblicima ipak je u prvom planu. Dominacija je to apstraktnih slika, onih lirske suptilnosti i geometrijske određenosti. S primjerima ekspresivne pokrenutosti , grča u potezu, formi koje u direktnosti poteza jeka su raspoloženja. S različitim tretiranjem boje. Od zasićenosti palete, pravog kolorističkog krika do tonske odmjerenosti, od pulsiranja površine do umirenosti polja. S kompozicijskim rasponima od izrazite simetričnosti scene, ponavljanja gotovo identičnih elemenata do dinamičnosti prizora. Od plošnosti do oprostorenja ,postignutim aktivitetom boje. Većina slika mišljena je bojom, traženje je to usitnjenim potezom, bliskim pointilizmu. Zvučnost kolorističkog potencirana je i dodirom komplementarnih vrijednosti i akcentima nekih kromatskih ploha. Izmjenjuje se red vanjske i red unutarnje logike slike, pravilnost ritma i nemir sraza, ishodište slikarske uzbudljivosti. Svaki od ovih polova ima svoje mjesto na ljestvici od predvidljivog do neočekivanog, kroz slutnju vlastitih poetika.
Među brojnim radovima na izložbi postoje manje ili veće zaokružene cjeline, kako pojedinca tako i prevladavajuće stilistike.
Izložba je to isčitavanja ljudske plemenitosti, davanja i primanja, predanja talenta u otkrivanju ljepote.
profesor Stanko Špoljarić
